Izazov kod odbijanja hrane je, naravno hrana! Ukusno je. Izgleda dobro. Jako lijepo miriše, a kad vidimo da svi jedu pizzu, čips i sladoled, želimo i mi. Onda jedemo previše i obećavamo da nećemo tako više, ali sljedeći put…
Znamo da nije zdravo ono što jedemo, ali koliko god se trudili, odupiranje toj hrani izgleda nemoguće.
Zašto jedemo iako nismo gladni?
Može biti od radosti, ali je veća vjerojatnost da je to zato što smo tjeskobni, ljuti, umorni, tužni ili nam je dosadno. Takve emocije tijelo doživljava kao kronični stres te mozak oslobađa kortizol, koji može potaknuti apetit, navodi dr. Lilian Cheung, predavačica na Harvard T.H. Kao rezultat toga, tražimo nešto da jedemo. Rijetko je to karfiol. Žudnja za hranom je složen proces, ali ono što znamo je da se često traži sol, mast i/ili šećer. Ova ukusna hrana potiče lučenje dopamina, zbog čega se u početku možemo osjećati dobro i potaknuti nas da želimo još, ali „posezanje za hranom koja nas tješi može postati uobičajeno“, navodi dr.Lilian.
Dodatni izazov?
Ovakve namirnice su naizgled svugdje u spremnicima i vrećicama koje su jednostavne za ponijeti, jednostavne za jesti – na policama, na prolazima u trgovini i čak na blagajni. Ovo nije slučajno, tvrtke plaćaju mnogo novca kako bi svoje proizvode stavile na dohvat ruke.
Dakle, što učiniti?
Jedan od načina je da idete u trgovinu s popisom namirnica i punog želuca. I jedno i drugo će vas držati usredotočenim i spriječiti da posežete za nepotrebnim namirnicama. Ali ovdje se ne radi samo o kupovini hrane; u konačnici se radi o jelu, a to počinje svjesnošću. McManus predlaže da nekoliko dana pratite svoju prehranu, pazite na vrijeme, količinu, što se događalo prije nego ste jeli i kako ste se nakon toga osjećali. Može biti da ste skloni jesti kada vidite druge da jedu, kada počne film, morate nešto grickati ili u prometu dok čekate, možete uzeti nešto da „pojedete na brzinu“. Kada shvatite svoje „ranjive“ točke, možete utjecati na njih i kontrolirati ih.
Ljudi prečesto jedu dok gledaju televiziju, rade posao, razgovaraju telefonski. Multitasking uzrokuje da zalutate i onda slijedi prejedanje. Imate male šanse da shvatite da ste siti i na kraju jedete više.
Umjesto toga, želite jelo učiniti što privlačnijim. Uredite prostor. Koristite dobar tanjur i podmetač.
Sjednite – stajanje je jednako brzini, i uživajte u obroku; ako ste s drugima uživajte u društvu. Iako i to može biti samo 15 minuta, bit ćete zadovoljniji.
Moramo jesti svim svojim osjetilima.
I to vrijedi za svu hranu. Nema potrebe eliminirati namirnice koje su jako ukusne, a možda nisu najzdravije. Namirnice poput kolača i sladoleda često su povezane sa slavljima. Kada znate da se slavlje približava, možete izdvojiti tu hranu, uzeti razumnu količinu i stvarno uživati jedući svaki zalogaj.
Žvačite polako. Ako polako jedete, osjetit ćete kada ste siti i na vrijeme stati. U suprotnom, pojest ćete puno više nego što stvarno trebate. Manja porcija je obično dovoljna i nećete osjećati krivnju nakon što jedete.
Iako je vrlo jednostavno napisano, jako je teško održati to u praksi. I to je sasvim u redu. Savršenstvo nikada nije cilj, pogotovo na početku. Usredotočite se na to da pokušavate prekinuti staru naviku i stvoriti novu.
To je spor proces i potrebno je vremena, ali jednom kada to postignete, možete u potpunosti uživati u hrani.
Harvard Health Publishing
Harvard Medical School
Listening to your hunger cues, 2021
Marijana Jurić, mag.nutr.
