Josipa Horvat, Zagreb

Zahvalnica The End 20.05.2015.

(77,5kg na dan udaje; 01.05.2015.)

Avantura skidokilanja odnjela je preko 20 kila. I nisam se udavala u padobranu. Iako skoro čak mjesec dana bračnog iskustva imam iza sebe, ostala je navika, ali sada dobra. I sa svim kilama na broju, ništa se nije “vratilo” iako vjenčanje podrazumijeva određenu (prekomjernu!)količinu hrane i alkohola. Naučila sam kako jesti. I došla u fazu gdje glad više ne izaziva osjećaj krivnje, jer “ne smijem jesti.. moram smršaviti..” Već izaziva veselje kad je novi obrok na repertoaru. I shvatila poantu priče-želiš smršaviti? JEDI. Po malo. Kroz cijeli dan.. Čak sam imala faze nakon sterilnih mjesec, dva gdje sam vikendom ogriješila o koji chees iz Mc-a, ili kriškom dvije pizze, no više od toga – ne stane. Jednostavno kao da se i želudac reprogramirao u ova tri mjeseca na manju količinu i sve preko toga izaziva mučninu ili jede mene.

I za kraj veliko hvala upućujem Šapro timu sa kojim sam naučila jesti, oslobodila zglobove, kičmu i što je jako važno- psihu. I veliko hvala mome dragom, sada već i suprugu, koji me vozikao na tretmane, nosio mi ručkove i bio baš prava potpora iz snova. Ne smijem zaboraviti i vrlo važan faktor-žensku taštinu i zadovoljan pogled u ogledalo. A kako sam već i spomenula-zadovoljna i u sebe sigurna žena je- dobra žena. Supruga. Majka. Frendica. Kolegica.. A što može dati veće samopouzdanje nego činjenica da pobjeđuješ samog sebe i svoje samonametnute mentalne granice?

Ps. Napokon da se u životu desilo da i meni nešto bude -preveliko.. Jest da najvažnija haljina života baš i nije nešto što bi taj dan trebalo biti veliko/malo.. no desilo se i to.. Nalet adrenalina od zadnje, generalne probe.. I da.. Na kraju priče udala sam se u nekoliko neprimjetnih cm čak i -prevelikoj haljini!