Zašto se debljamo

Zašto se debljamo

Objavljeno: 3. siječnja 2015 | Od: dr.med.vet Vlaho Šapro | Blog, NASLOVNA

Sigurno ste puno puta susreli ljude koji jako puno jedu a nisu debeli i ljude koji zaista malo jedu, tj.ne jedu pretjerano a imaju višak kilograma. Vjerojatno ste se i tisuće puta zapitali zašto ste umorni nakon obroka i morate malo prileći jer jednostavno ne možete funkcionirati, zašto nakon obroka imate potrebu za slatkim, zašto ste nakon čak vrlo obilnog obroka ubrzo gladni, zašto vam se nakon obroka uzlupalo srce i oblio vas hladni znoj.

Dosad ste isprobali bezbroj dijeta, čarobnih napitaka i pilula, izgladnjivali se, postigli čak i neke rezultate ali ste na kraju svih tih pokušaja izgubili bitku i vaši kilogrami opet su vam se vratili i to u većem obimu nego prije početka dijete. Doživjeli ste i osudu okoline a vjerojatno su vas okarakterizirali kao slabiće koji nemaju čvrsto ja i koji uvijek na kraju popuste i odustanu, a u što ste i sami možda povjerovali. Zapravo to uopće nije točno, istina je potpuno drugačija.

Vaše stanje odraz je usporenog metabolizma, neadekvatne i loše izbalansirane prehrane, nepravilnog hormonalnog odgovora, nedovoljnog lučenja probavnih sokova, a glad koju osjećate samo je posljedica svega toga.Sam obrambeni mehanizam vam govori da u krvi nedostaje šećera, da zbog toga mozak trpi i da mu hitno treba osigurati “gorivo” za rad. Stoga, ovdje se ne radi o nikakvoj slaboj snazi volje nego o lošem funkcioniranju organizma koji dodatno potičemo lošom prehranom.

Usporeni metabolizam

Upravo u usporenom metabolizmu leži odgovor zašto netko puno jede i ne deblja se a netko malo jede i deblja se. Ovi prvi imaju sreću ( ili su je možda i sami zaslužili ) da im je metabolizam ubrzan i da jednostavno njihov organizam brže sagorijeva unešene kalorije te se stoga višak kalorija ne deponira u masne stanice. Kod ljudi, koji manje jedu a debljaju se, vrlo često se radi o usporenom metabolizmu koji jednostavno ne stigne sagorijeti sve unešene kalorije te ih stoga deponira u masne stanice. Na razne načine mi možemo ubrzati ili usporiti metabolizam i tako direktno utjecati na proces mršavljenja ili debljanja. Jedna od najvećih zabluda kada se krene na mršavljenje je da će se preskakanjem nekih obroka( tipa doručka ili večere) ili pak drastičnim smanjivanjem unosa broja kalorija ubrzati mršavljenje.

To je potpuno kriva pretpostavka, jako je štetna za zdravlje a uz to ima kontra efekt od onoga što želimo postići. Ako preskačemo obroke šaljemo organizmu poruku da mora štedjeti kalorije i da mora raditi usporeno kako bi što duže sačuvao energiju za vitalne funkcije poput disanja, rada srca, održavanja tjelesne temperature itd. što za posljedicu ima usporavanje čitavog metabolizma.

Isto tako ako uzimamo premalo kalorija u početku ćemo imati efekt gubljenja kilograma ali ubrzo nakon toga organizam zauzima obrambeni stav, preustrojava se i drastično usporava metabolizam te paradoksalno razmnožava masne stanice, kako bi u ovoj drastičnoj oskudici mogao prikupiti i najmanje mrvice sa stola. Sve to za posljedicu ima dodatno usporavanje metabolizma i trošenja postojećih masnih naslaga. Ovakve dijete kasnije, pri povratku na normalanu prehranu, obavezno izazivaju JO-JO efekt tj. nagli povratak izgubljenih kilograma. Nerijetko, ti se izgubljeni kilogrami i drastično povećaju zbog razmnožavanja masnih stanica koje su nastale kao posljedica jednog potpuno neprirodnog stanja organizma i njegove borbe za goli opstanak.

Loš hormonalni odgovor

Hormoni su “duša” organizma i bez pravilnog funkcioniranja cijelog hormonalnog sustava nema ni zdravog organizma. Hormoni sudjeluju u bezbrojnim staničnim funkcijama i nama su u ovoj problematici jako bitni jer debljina često može biti posljedica nekih hormonalnih dizbalanasa. Prije negoli uopće krenete na neki od programa reguliranja tjelesne težine treba posebno obratiti pažnju na hormone štitnjače, spolne hormone, hormone kore nadbubrežne žlijezde, inzulin, glukagon…

U našoj Fitometaboličkoj metodi mršavljenja (FM metodi) posebno su nam bitna ova dva zadnja hormona ,dakle inzulin i glukagon koje luči gušterača jer njihovom ravnotežom znatno doprinosimo procesu mršavljenja, balansu ostalih hormona i cijeloga organizma.

Inzulin još nazivaju i hormon skladištar ili hormon debljanja a luči ga gušterača. Njegova osnovna uloga je da regulira glukozu ( šećer ) u krvi, uskladištava mast, regulira sintezu kolesterola u jetri, usmjerava glukozu, aminokiseline i masne kiseline u tkiva, sudjeluje u kontroli apetita, zadržava vodu i sol u tijelu.

Svima nam je poznato da dijabetičari imaju višak šećera u krvi ali da im taj šećer ne može doći do stanica u organizmu jer im gušterača premalo ili gotovo uopće ne luči inzulin koji bi trebao omogućiti prelazak šećera iz krvi u stanice kako bi im organizam mogao normalno funkcionirati. Iz tog razloga dijabetičari moraju uzimati inzulin jer bi u protivnome pali u hipoglikemiju i život bi im bio ugrožen.

Isto tako imamo slučajeve u kojima gušterača luči previše inzulina, bilo da se radi o prevelikom i prebrzom dolasku šećera iz hrane u krvotok ili se pak radi o inzulinskoj rezistenciji. Inzulinska rezistencija pogađa oko 75% ljudi, a događa se kada su, zbog stalne izloženosti povećanom unosu ugljikohidrata, potrebne sve veće i veće količine inzulina da bi se šećer prenio iz krvi do stanica. To za posljedicu ima iscrpljivanje same gušterače i pojavu dijabetesa tipa 2.

Glukagon je hormon koji pak održava stabilnim nivo glukoze u krvi tako što oslobađa pohranjenu glukozu iz jetre koja se u njoj nalazi u obliku glikogena. On također potiče masne stanice na otpuštanje uskladištene masti, opušta arterije, snizuje krvni tlak, sudjeluje u otpuštanju suvišne vode i soli iz organizma. Njegovo lučenje potstiču proteini a također ga proizvodi gušterača. U slučaju kada u krvi imamo preveć inzulina on automatski blokira lučenje glukagona i oslobađanje glikogena iz rezervi unutar jetre te na taj način sprečava sam organizam da regulira stabilan nivo glukoze u krvi.

Ravnoteža inzulina i glukagona jako je bitna ukoliko želimo gubiti kilograme jer ukoliko imamo u krvi previše inzulina blokira se iskorištavanje energije iz masnih stanica a još i dodatno k tome sav višak šećera se pretvara u trigliceride i skladišti u nove masne naslage.

Višak glukagona automatski znači niži inzulin i otvoren pristup trošenju masnih naslaga tj.početku procesa mršavljenja.

U čemu je zapravo kvaka debljanja?

Kada pojedemo neizbalansirani obrok koji obiluje mnoštvom loših, procesuiranih ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom i glikemijskim opterećenjem, šećeri naglo ulaze u krv i potiču naglo lučenje većih količina inzulina. Visoka razina inzulina u krvi ima za posljedicu naglo “čišćenje” krvi od glukoze koju inzulin prvo deponira u stanice. Stanice uzmu i potroše glukoze onoliko koliko mogu a svu ostalu glukozu inzulin deponira u masne stanice što za posljedicu ima krv bez glukoze i nagomilavanje masnih stanica, čitaj debljanje. Dodatna a loša popratna pojava ovog procesa je i ta da visoka razina inzulina u krvi priječi djelovanje hormona glukagona koji zbog toga zaključa postojeće masne stanice i ne dozvoljava njihovo trošenje. Uz to inzulin sprečava oslobađanje glukoze iz glikogena koji je deponiran u jetri i čija je uloga da održava razinu šećera u krvi stabilnom. U takvom stanju krv je potpuno bez glukoze koja je neophodna za rad vitalnih funkcija a posebno mozga. Sve skupa to dovodi do uključivanja obrambenog mehanizma organizma u vidu pojačane gladi i neizdržljive žudnje za glukozom te mi stoga bez obzira što smo nedavno jeli imamo neutaživu potrebu za nečim slatkim. To je proces koji se vrti u krug jer stalno upadamo u hiper i hipoglikemije, stalno jedemo i stalno smo gladni.

Kako se hraniti po FM metodi mršavljenja?

Kao što smo već i rekli naša FM metoda mršavljenja je vraćanje prirodi što znači da moramo jesti sve one namirnice koje nam je podarila majka priroda a izbaciti sve one koje su nastale na umjetan, neprirodan način. Čovjek je svejed i za normalno funkcioniranje organizma vrlo je bitno da putem hrane konzumira i ugljikohidrate i masti i bjelančevine ali i vitamine i minerale.

Izbacivanjem bilo kojeg nutrijenta iz obroka dobivamo loše izbalansiran obrok koji će loše djelovati na naš hormonalni sustav i loše će se odraziti na sam proces mršavljenja ali općenito će štetiti i samome zdravlju.

Vjerojatno nikada niste pomislili da u vaš automobil točite neadekvatno gorivo ili vozite bez ulja, pa zašto bi onda i u sebe unosili neadekvatnu hranu ili izbjegavali jesti neki nutrijent npr.masti?

Ugljikohidrati – vrlo važni makro nutrijenti a nama posebno važni u FM metodi mršavljenja. O tome koje i kakve ugljikohidrate konzumiramo direktno će ovisiti i uspjeh same metode. U FM metodi preferiramo ugljikohidrate s nižim glikemijskim indeksom i opterećanjem a to su svi oni ugljikohidrati koji prilikom konzumacije ne ulaze naglo u krv i ne izazivaju gušteraču na naglo lučenje velike količine inzulina i posljedično tome debljanje. Dakle, povoljni su svi oni ugljikohidrati koji obiluju mnoštvom minerala,vitamina i vlakana, a imaju u sebi manje šećera. Takvi ugljikohidrati su svo lisnato povrće, gljive, mahunarke, cjelovita riža i tjestenina, zob, ječam, većina voća itd… . Svaki obrok mora sadržavti optimalnu količinu dobrih ugljikohidrata a najlakše ćete to izračunati tako da, kada na tanjur stavite količinu mesa veličine vašeg dlana ( bez prstiju ), stavite i tri puta veću količinu dobrih ugljikohidrata. Ovo je odokativna metoda izračuna dobro izbalansiranog obroka, ali je poprilično točna. Sa ugljikohidratima moramo biti posebno oprezni jer suvišak ugljikohidrata u prehrani ili loš odabir ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom i opterećenjem neminovno će dovesti do gomilanja masti u masnim stanicama tj.debljanja. Nakon takvoga obroka vrlo brzo smo gladni, pospani, nervozni i potpuno nesposobni za bilo kakve aktivnosti. Isto tako manjak ugljikohidrata u obroku vrlo brzo izaziva glad, nervozu, dekoncentraciju samo što ne izaziva pospanost.

Proteini ili bjelančevine – nezamjenivi su makro nutrijenti u našoj prehrani jer se sastoje od aminokiselina koje su gradivni elementi naših mišića, hormona, neurotransmitera, antitijela, enzima itd. Također, putem unosa proteina unosimo i esencijalne aminokiseline, dakle tvari koje naš organizam ne može sam sintetizirati nego ih mora dobiti putem hrane. Ukoliko neadekvatnom prehranom naš organizam zakidamo i ne unosimo esencijalne masne kiseline organizam počinje razgrađivati vlastito mišićje kako bi iz njih dobio ove za život neophodne nutrijente. Posljedica takve prehrane je narušavanje zdravlja, umor i bol u mišićima. Zato svaki naš obrok mora sadržavati bjelančevine, a ako znamo da one izazivaju lučenje hormona glukagona koji obnavlja šećer u krvi na jedan vrlo optimalan način i ne dozvoljava ni hiper ni hipoinzulinemiju, onda je jasno koliko važnu ulogu igraju u procesu mršavljenja. Međutim naravno da trebamo biti umjereni u konzumaciji bjelančevina jer ukoliko ih konzumiramo previše opet ćemo izazvati hiperinzulemiju jer se višak pretvara u trigliceride i pohranjuje u masne stanice. Također za razgradnju bjelančevina naš organizam će potrošiti puno više energije nego npr.za razgradnju ugljikohidrata pa se i tu stvara deficit u kalorijama.

Najbolji izvor bjelančevina su nemasno bijelo meso peradi, divljač, kunići, nemasna govedina i svinjetina, riba, jaja,soja, mlijeko itd.

Masti – dugo vremena potpuno neopravdano osporavane i proglašavane najvećim krivcem za epidemiju pretilosti u svijetu. Sve masti su stavljane u isti koš, a u prirodi potpuno neprirodne i nepostojeće transmasne kiseline, poput margarina i hidratiziranih ulja, proglašavane su spasiteljicama čovječanstva i korisnom zamjenom za “štetna” prirodna ulja i životinjske masnoće. Koje li zablude i kolike štetnosti je proizašlo iz ovakvih tvrdnji.

Kao prvo masti su neophodne za normalno funkcioniranje organizma jer one sudjeluju u vrlo važnim biokemijskim procesima, stvaranju hormona, izgradnji staničnih opni, gradivni su elementi tkiva i živčanog sustava, temelj su za stvaranje žučnih soli, prenosioci su vitamina topivih u mastima ( D, E, K, A ), jedini su izvor esencijalnih masnih kiselina ( linolne i linolenske ), a neke masti štite i kardiovaskularni sustav.

Masnoće dijelimo na zasićene (koje mogu biti mononezasićene i polinezasićene) i nezasićene.

Najbolje su mononezasićene masnoće ili omega 9 masne kiseline iz maslinova ulja i badema koje nam daju osjećaj sitosti a hranu čine ukusnijom. One usporavaju nagli ulazak šećera u krvotok te time sprečavaju hiperinzulemiju i debljanje.

Polinezasićene masnoće su pretežito biljna ulja i to pretežno omega 6 masne kiseline. One su sklone brzom kvarenju ( oksidaciji ) što može biti jako štetno za zdravlje. Iz toga razloga proizvođači dosta često ovakve masti hidratiziraju i dobijaju transmasne kiseline koje naš organizam uopće ne prepoznaje a čine mu veliku štetu . U FM metodi mršavljenja strogo su zabranjenje i treba izbaciti sve namirnice koje sadrže transmasne kiseline jer su protuprirodne, jako štetne za zdravlje i ometaju nam proces povratka organizma u balans. I na ovom mjestu ponavljam,da ovo nije dijeta, ovo je način prehrane kojim vraćamo organizam u prirodno stanje i on počinje opet normalno funkcionirati i rješavati se suvišnih kilograma.

Zasićene masnoće sastoje se od zasićenih masnih kiselina kojih ima najviše u mesu, punomasnom mlijeku, jajima, maslacu, nekim vrstama sireva… . U FM metodi one nisu zabranjene ali ih ne smijemo konzumirati u prevelikim količinama. Također, dobro je znati da su zasićene masnoće, poput svinjske masti, puno zdravije od transmasnih kiselina iz npr.margarina, ali naravno moramo ih jako umjereno konzumirati.

Esencijalne masne kiseline, kao što i samo ime govori, moramo uzimati putem hrane jer ih organizam ne može sam sintetizirati. To su u prvom redu linolna i linolenska kiselina čiji manjak uzrokuje ozbiljne metaboličke poremećaje, slabljenje imuniteta, pojavu kardiovaskularnih bolesti, poremećaj hormonalnog sustava a posebno spolnog, upalna stanja kože itd. Ovim esencijalnim masnoćama obiluju orasi, ulje pšeničnih klica, sjemenki grožđa, repice, suncokreta. Omega-3 kiseline su također esencijalne a njima obiluje morska plava riba, losos, pastrve… . U prehrani, po našoj FM metodi mršavljenja, preporučamo tjedno konzumirati najmanje dva do tri puta takvu ribu.

Sviđa vam se članak? Podjelite ga!

Komentari su zatvoreni