Koliko kalorija ima kilogram

Koliko kilokalorija vrijedi kilogram previše?

Objavljeno: 28. listopada 2014 | Od: doc.dr.sc. Ivana Rumbak | Blog, NASLOVNA, Zdrava prehrana i zdravlje

Jeste li znali da je teorija na temelju koje većina nutricionista računa očekivani gubitak tjelesne mase stara više od 50 godina? Znanstvenik Max Wishnofsky još 1958. godine na temelju podataka o kemijskom sastavu masnog tkiva u ljudi procijenio je da je za smanjenje oko 0,5 kg tjelesne mase potrebno iz prehrane ukloniti 3750 kcal. Naime, dobro je poznato da je višak tjelesne mase rezultat povećanog unosa energije putem hrane u odnosu na energiju koju svakodnevno trošimo prilikom različitih aktivnosti. Prema teoriji Wishnofskog, ako se tijekom npr. tjedan dana smanji unos energije putem hrane za 3750 kcal (oko 500 kcal dnevno), došlo bi do redukcije tjelesne mase za 0,5 kg. To načelo citirano je tijekom 50 godina u mnogim nutricionističkim udžbenicima, ostaloj stručnoj, ali i manje stručnoj literaturi. Međutim, u praksi je ova teorija mnoge ostavila razočaranima , jer usprkos tome što su slijepo slijedili upute nutricionista gubitak tjelesne mase često je bio manji od očekivanog.

Što danas znamo o gubitku tjelesne mase, a Wishnofsky davne 1958. nije uzeo u obzir?

Danas je poznato da ukoliko osoba stabilne tjelesne mase smanji unos energije i zadrži istu razinu aktivnosti uslijedit će negativna ravnoteža energije odnosno doći će do pražnjenja zaliha energije uskladištenih u organizmu. Uz pretpostavku da osoba smanji unos energije, ali zadrži ravnotežu masti, ugljikohidrata i proteina, gubitak tjelesne mase trebao bi se odvijati u dvije faze. U prvoj fazi koja traje nekoliko dana do nekoliko tjedana dolazi do bržeg gubitka tjelesne mase jer se energija u tom periodu crpi primarno iz uskladištenih ugljikohidrata (glikogena), proteina i u manjem udjelu masti. Vezano za razgradnju ugljikohidrata i proteina iz organizma u ovoj fazi se gubi i izvjesna količina vode.

U drugoj fazi, koja može trajati i do 2 godine glavni izvor energije postaje masno tkivo, međutim u ovom se periodu usporava gubitak tjelesne mase. U ovoj fazi zbog smanjenja metabolički aktivnog tkiva u odnosu na prvu fazu pri istoj tjelesnoj aktivnosti troši se manje energije nego na početku mršavljenja. Čak i ako razina tjelesne aktivnosti ostane ista troši se manje energije koju koristimo na dnevnoj razini da bi živjeli, jeli ili održavali tjelesnu temperaturu. Međutim sasvim je izvjesno da će izgubljena tjelesna masa kao i njezin sastav ovisiti o početnoj tjelesnoj masi, propisanom smanjenju unosa energije i trajanju izmijenjenog načina prehrane. Kada dođe do adaptacije organizma u toj mjeri da se potrošnja energije smanji za isti broj kilokalorija za koliko je propisanim režimom prehrane reduciran svakodnevni energetski unos dostiže se tzv. plato ili period u kojem se ne može očekivati daljnji gubitak tjelesne mase. Jedino dodatno povećanje razine tjelesne aktivnosti ili dodatna redukcija unosa kilokalorija mogla bi oboriti tjelesnu masu s platoa.

Međutim nakon svega ostaje pitanje kako danas predvidjeti gubitak tjelesne mase koji neće već u samom početku biti osuđen na neuspjeh zbog nerealnih očekivanja? Suvremena znanost predlaže nekoliko složenih dinamičkih modela za predviđanje smanjenja tjelesne mase. Ako se npr. u ženske osobe stare 30 godina visoke 168 cm i teške 76 kg reducira unos energije za 140 kcal dnevno prema modelu Wishnofskog nakon godinu dana za očekivati je gubitak tjelesne mase od oko 6,5 kilograma dok suvremeni modeli predviđaju ipak značajno manji gubitak tjelesne mase i to između 2,7-3,6 kg. Premda su razvoj tih modela popratile objave aplikacija za pametne telefone (npr. Body Weight Simulator) ili programi za PC korisnike (https://www.pbrc.edu/research-and-faculty/calculators/sswcp/) preporuka objavljena nedavno u uglednom znanstvenom časopisu Journal of the Academy of Nutrition and Dietetics je da se ovi modeli ipak validiraju i usavrše prije postavljanja na nutricionističke web portale te aplikacije na mobilnim uređajima ili prijenosnim računalima.

Literatura:

J. Acad. Nutr. Diet. 114: 857, 2014.
Lancet 378, 826, 2011.
Math. Biosci. Eng. 6: 873, 2009.
J. Biol. Dyn. 5: 579, 2011.
Am. J. Clin. Nutr. 88: 1495, 2008.

Sviđa vam se članak? Podjelite ga!

Komentari su zatvoreni