piramida-prehrane

Hrana kao smjernica i lijek

Objavljeno: 13. lipnja 2015 | Od: Mag.nutr. Mateja Murić | Blog, NASLOVNA, Zdrava prehrana i zdravlje

Čovjekov organizam je čudesno dobar i jednostavan sklop, potrebno mu je malo zdrave hrane, čiste vode, umjerene tjelesne aktivnosti i dobrog sna jer: „Sve što putem hrane unosimo u organizam, gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje za naš i „budući“ život“……Hippocratus

Povijest

Da bi se podsjetili zašto i kako se danas hranimo, vratit ćemo se natrag u povijest. Naši preci su pronalazili i sakupljali hranu u prirodi kako bi preživjeli. Stoga možemo reći da su pred više od 2 milijuna godina stekli i neke određene prehrambene navike.
Čovjek je u prapovijesno doba bio skupljač i lovac, poljodjelac te stočar. U samim počecima hranio se isključivo samo sirovom hranom. Hranio se sa svime što je našao: ličinkama, raznim plodovima, ptičjim jajima, gušterima, kornjačama te vjevericama. Nakon što je izumio luk i strijelu, drveno koplje te još usavršio način lova konačno je mogao loviti i veće životinje poput mamuta, nosoroga, jelena, divljih svinja… U tom razdoblju naučio je i paliti vatru, te spoznao i mogućnost pečenja hrane.
U starom vijeku ljudi su se počeli baviti lončarstvom, počeli su izrađivati razne stvari od metala koje im trebaju za obradu zemlje.U Mezopotamiji se počinju navodnjavati polja, pa su stoga tla bila pogodna za uzgoj voća i povrća, te žitarica. Počinje se saditi: luk, ječam, pšenica, začini, datulje te smokve. Uzgaja se i vinova loza i masline. To je bio početak uzgoja važnih prehrambenih namirnica.
U srednjem vijeku zamrla je zemljoradnja pa više nije postojala trgovina hranom koja je u starom vijeku bila dobro razvijena, a ljudi su se onda većinom hranili mliječnim proizvodima te mesom.
U vrijeme feudalizma došlo je do društvenih podjela, kmetovi uglavnom i ne rade više za sebe,već isključivo za feudalca. Siromašni su živjeli uglavnom od mlijeka, sira te starog kruha. Za razliku od njih, bogati su živjeli uz obilje hrane, raznovrsnih namirnica i začina.
U doba renesanse istraživač i moreplovac Marco Polo je tijekom svojih putovanja skupljao začine, namirnice i nove spoznaje o načinima pripremanja hrane. Tako su se na stolovima pojavili do tad neviđeni krumpir, krastavci, rajčice, kakao, lješnjaci, kesteni, ananas, banane, kupine, maline, vanilija te kikiriki.
U novom vijeku sve više ljudi živi u gradovima, pa više ne ovise o vrtovima i obrađivanju polja kad im je omogućena kupnja namirnica u trgovinama, a samim time započinje masovna distribucija hrane i suvremeno doba.

Iako nije prvi koji je spoznao važnost prehrane u očuvanju zdravlja, Hipokrat je zasigurno dao izuzetan doprinos ‘popularizaciji’ ideje uporabe hrane kao lijeka. Jer sve je stvoreno s razlogom da treba jedno drugo, da se jedno s drugim nadopunjuje i da stvara savršeni par. Čovjek i priroda jesu idealan par.
Iz Hipokratovih djela saznajemo da su i lječnici iz razdoblja 5. st. pr. Krista prepoznali utjecaj hranjenja na ljudsko zdravlje.

Uloga namirnica

Proučavajući ulogu namirnica u prehrani, učenjaci su došli do uvjerenja da hrana mora biti punovrijedna ako se hoće sačuvati zdravlje, organizam održati u dobrom fizičkom i duševnom stanju i ako se želi jačati obrambena snaga tijela protiv bolesti.

Današnjim izučavanjem o prehrani pokazalo se da su punovrijedni hranjivi sastojci hrane:

• Bjelančevine ili proteini biljnog i životinjskog porijekla
• Masnoće biljnog i životinjskog porijekla
• Ugljikohidrati ili šećeri i škrob

Hrana sadrži i nehranjive sastojke bez kojih nije moguć život, a to su:

• Vitamini
• Mineralne tvari
• Voda

Osnovne hranjive tvari su bjelančevine, masti i ugljikohidrati i one čine najveći dio čvrste hrane. Gledano kemijski one se sastoje od tri elementa: ugljika, vodika i kisika, samo bjelančevine još sadrže dušik. Neke bjelančevine imaju još i druge elemente kao što je fosfor i sumpor.

Hranjivost namirnica i jela mjeri se energetskom vrijednošću. To znači da se vrijednosti namirnice i jela mjeri količinom topline koju oslobađaju njezine hranjive tvari pri sagorijevanju u organizmu. Tako je energetska vrijednost:

1 gram bjelančevina 4Kcal ili 16,7 kJ
1 gram masnoće 9Kcal ili 37,6 kJ
1 gram ugljikohidrata 4Kcal ili 16,7 kJ

1 Kcal = 4,18 kJ

Za vrijeme fizičkog rada čovjek troši više energije, a mnogo manje kod umnog rada. Prosječna dnevna količina potrebne energije ovisi o raznim osobinama, spolu, dobi, tjelesnoj težini, zdravstvenom stanju, težini fizičkog rada, a ovisi i o klimatskim uvjetima u kojima čovjek živi. Zbog toga govorimo o prosječnoj energetskoj potrebi čovjeka.

PROSJEČNE ENERGETSKE POTREBE ČOVJEKA

Bjelančevine 15% – 20%
Ugljikohidrati 55% – 60%
Masti 20% – 25%

Raznolikost hrane

Namirnice koje se koriste u prehrani ne trebaju biti skupe kako bi bile zdrave. Naprotiv važan je naš vlastiti odnos prema hrani, njezinoj energetskoj i vitaminskoj vrijednosti i neškodljivosti obzirom na način kako je proizvedena ili uzgojena. Bitno je tijekom dana imati pet obroka od toga dva međuobroka kao dobro povećanje radne sposobnosti organizma. Dvije trećine našeg organizma je voda. U njoj se otapaju sve tvari unesene u organizam. Svi kemijski procesi u organizmu odvijaju se u vodi. Vodom se prenose bjelančevine, masti, ugljikohidrati, minerali, vitamini i ostale tvari. Jednim djelom prenosi se i kisik. Može se reći da sve u organizmu dolazi i polazi s vodom. Bez vode nema života. Čovjek može izdržati bez hrane, ali ne i bez vode. Vodu unosimo uzimanjem tekućine i hrane, a najviše čajem, mlijekom, sokom, juhom, voćem, bezalkoholniom pićima i sladoledom. Čak i kruta hrana sadrži male količine vode. Jedan mali dio vode stvara se i u organizmu. U tijelo dnevno unosimo od 1l do 3l vode prema težini i godišnjem dobu. Pitkom vodom u organizam unosimo i određene mineralne soli i elemente.

Nova piramida prehrane

Za razliku od stare piramide kojoj su na temeljnom mjestu bili složeni ugljikohidrati, nova piramida, koju propagiraju stručnjaci s Harvarda, u osnovici imaju voće i povrće uz obaveznu zdravu aktivnost I unos tekućine , složene ugljikohidrate, a treći kat čine orašasti plodovi, riba, meso. Četvtri kat su mliječni proizvodi, a sam vrh predstavljaju namirnice koje trebamo što manje koristiti ali i ne u potpunost zanemariti a to su: šećeri, masti i sol. Također, odnedavno se pojavio i tanjur kao slikoviti prikaz cjelovitog obroka. Međutim, vrijedno je spomenuti da je mediteranska prehrana postala svojevrstan standard pravilne prehrane, budući da je preporučuje i Svjetska zdravstvena organizacija, kao prototip hrane za suzbijanje mnogih kroničnih degenerativnih bolesti.

Sviđa vam se članak? Podjelite ga!

Komentari su zatvoreni