gdje-je-val-tamo-je-i-ocean

Gdje je val, tamo je i ocean

Objavljeno: 24. studenog 2014 | Od: dr.sc Neda Fleur Janovski, komunikolog, intuitivni terapeut za odrasle i djecu | Blog, NASLOVNA

Jedan je sufijski mistik rekao:“ Osnovno u svim mojim molitvama u mladosti bilo je sljedeće: ‘Daruj mi, Gospode, snagu da izmijenim ovaj svijet’. Sve mi se činilo pogrešnim. Bio sam revolucionaran i htio sam izmijeniti sve na svijetu. Kada sam odrastao, počeo sam moliti: ‘Htio sam previše. Prošlo mi je skoro pola života, a nisam izmijenio niti jednog čovjeka’. Zato sam rekao Bogu: ‘Dovoljna je i moja obitelj. Dopusti mi da izmijenim svoju obitelj.’ Kada sam ostario, shvatio sam da je čak i moja obitelj jako mnogo, a tko sam ja da ih mijenjam, učinim boljima? Tada sam shvatio da bi bilo dovoljno kada bih mogao izmijeniti sebe. I više nego dovoljno. I zamolio sam Boga: ‘Sada sam došao do pravilne odluke. Dopusti mi izmijenim bar sebe.’ Bog je odgovorio: ‘Sada više nema vremena. To si trebao zamoliti na početku. Tada je postojala mogućnost.’ “

Koliko je puta svatko od nas bio u prilici da sasluša probleme ljudi iz svog bližeg ili šireg okruženja i uvijek spremno odmah ponudio rješenje, znao što onaj drugi treba napraviti. Koliko smo puta svima ukazivali kako se trebaju promijeniti, ukloniti neke svoje loše osobine, raditi na svom osobnom razvoju. I ljutili se kad nas nisu poslušali?

Volim promatrati ljude, prisluškivati u kafiću njihove razgovore, analizirati njihovu neverbalnu komunikaciju. To je moj posao pa sam valjda već i profesionalno deformirana, ali i bez toga, ljudi su mi uvijek bili zanimljivi. Posebno mi je uvijek bilo intrigantno kako se pod maskom naše dobrohotnosti zapravo krije potreba da sve i svakog prilagodimo sebi. Naravno, jer uvijek je lakše drugima ukazivati na potrebne promjene nego mijenjati sebe. Znamo mi, duboko u sebi, da je najteže promijeniti sebe. To je dugačko i počesto bolno putovanje, to poniranje u samog sebe. Zato uvijek i nastojimo sve što nas okružuje prilagoditi sebi i našem sustavu vrijednosti.

Mijenjamo tako ovaj prekrasan svijet koji je postojao i dok nas još nije bilo u njemu, mijenjamo ljude oko sebe, obitelj i prijatelje, poslove, kuće, automobile, namještaj – sve što se tog trenutka ne uklapa u naš osobni kozmos koji smo izgradili za sebe. I silno se uvrijedimo kad ne uspijemo u svojim naumima. Kad nas odbiju, a htjeli smo najbolje.

„Tko sam ja?“ Zašto se tako rijetko to zapitamo, iako stalno govorimo „ ja “. Riječ „ ja “ sasvim je sigurno riječ koju najčešće upotrebljavamo. I kada ju izgovorimo, pitanje je što označavamo tom riječju: tijelo, ruku, misli, svjetonazor? Čak i kad se pitamo „tko sam ja?“ prihvaćamo kao normalno činjenicu da mi jesmo. Ali tko smo mi? Sami stvaramo svoju osobnost, a pomoću nje i svoj osobni prostor u koji volimo da nitko ne ulazi. Jer je samo naš. Ali se počesto sami pozovemo u nečiji tuđi prostor kako bismo tamo napravili reda prema svojim zamislima.

Misli su kao ptice – pokreću se same od sebe. Katkad se dogodi da u naše nebo ulijeću misli ljudi koji nas okružuju, a katkad naše misli ulaze u njihovo nebo. Ta naša interakcija, ta razmjena misli koja se najčešće odvija kao razgovor (osim ako nemate telepatske sposobnosti pa možete misli izmjenjivati i bez njihovog verbaliziranja) mora biti temeljena na uzajamnom uvažavanju i poštivanju. Jer, samo onda kada druge osobe doživljavamo kao sebi jednake, otvaramo se prema svijetu koji nas okružuje i prihvaćamo ga takvim kakvim je.

Gdje je val tamo je i ocean. Svatko od nas je jedan val, a svi zajedno smo ocean.
Iz moje Sobe za razgovor šaljem vam lijepe misli.

Sviđa vam se članak? Podjelite ga!

Komentari su zatvoreni